English- With toes my legs are buried
In the ground like roots.
Rebellious
From the soil I uproot myself.
Ograničenje koje nam se svima desilo traži kreativnost i umješnost u razvijanju novih načina komunikacije, povezivanja i bliskosti. Umjetničkim djelovanjem u javnosti želim pokazati svoje radove i promatraču pružiti vizualni kontakt sa slikama i omogućiti mu uvid u to kako one nastaju.
Tjelesna ograničenost mi je otvorila nove dimenzije dolaska do rješenja. Zato je potrebno poticati i razvijati kreativnost na individualnoj i razini društvenog okruženja u kojem živim. Ograničenje koje nam se svima desilo traži kreativnost i umješnost u razvijanju novih načina komunikacije, povezivanja i bliskosti. Umjetničkim djelovanjem u javnosti želim pokazati svoje radove i promatraču pružiti vizualni kontakt sa slikama i omogućiti mu uvid u to kako one nastaju.
Tjelesna ograničenost mi je otvorila nove dimenzije dolaska do rješenja. Zato je potrebno poticati i razvijati kreativnost na individualnoj razini kao i na razini društvenog okruženja u kojem živim.
Lov na inspiraciju
Korak u sjedećem položaju je potez, linija kao nit po kojoj krenem pa tako nastavim stvarati smjer kojim razvijam ideju i na kraju dovršim sliku. Ideja se pojavi najčešće u trenucima kad je zbog raznih okolnosti ne uspijem u isti trenutak skicirati, ali dok pripremam materijal ili namještam poziciju za početak slikanja, zaiskre druge, potpuno nove ideje koje se opet tijekom stavljanja na platno razviju u neočekivanom smjeru. Sam rad mi otvara nove slojeve za koje nisam znao da ih imam. Slojevi koje otvaram kistom su mi kao čitanje knjige o bojama. Dođite i čitajte slike!
https://www.youtube.com/watch?v=-bt_g_p2kQc
Govor boja
Boja u tubi nema svoju aktivnost dok je ne istisnem i nanesem na podlogu. Istisnute boje na paleti, u svom izražaju od toplih do hladnih, otvaraju se i daju poticaj kroz moj vizualni dodir s njima za ideju koju ću razvijati na podlozi. Kist u mojoj lijevoj nozi je komunikacijska veza između mene, boja i njihovog nanošenja na prazninu. Praznina podloge mi nije ‚horror vacui‘, nego prostor koji mi daje potpunu slobodu da ga kreiram kako me tijek slikanja vodi. Svaki dio obojene površine otvori mi ideju za daljnje poteze i za nijanse boja koje će jedna uz drugu biti u suglasju ili će, recimo, hladne boje istaknuti tople ili tamne istaknuti svijetle. S takvim radom se otvaraju razne kombinacije koje nikad na kraju ne završe strogo određeno. Nepredvidivost u umjetnosti je poput kapi kiše – nikad ne znaš gdje će koja kap pasti, znaš samo da će sve pokisnuti.
Držati se smjera ideje
Ideje za nove slike se pojave u neočekivanim trenucima i to baš kad nemam pri ruci ništa za skiciranje. Ubrzo se ta ideja izgubi, ali tu je podsvjesna memorija u kojoj ostane rastopljeni sloj svih prijašnjih ideja. Kada slikam određenu sliku, tada se pojave nove, ja ih zovem hibridnim idejama, koje su nastale iz tog podsvjesnog, a onda ih imam priliku realizirati istovremeno dok radim na nekoj potpuno drugačijoj temi. Zato najčešće u ateljeu radim na dvije slike odjednom. Slike mogu biti potpuno različite tematike, ali mi je onda bitno, kroz raspored štafelaja i palete s bojama i kistovima, da sve bude onako kako mi najbolje odgovara pri nozi, na podu. Tako se potpuno posvetim svakoj slici i prilagodim se automatski tematici koju slikam. U tom radu onda upravljam realiziranjem svojih ideja na slikama do njihovog završetka.
https://www.youtube.com/watch?v=36VQiSdzfPk
Posjetitelji kao dio mog kreativnog rada
Slikajući u ateljeu, izgubim osjećaj protjecanja vremena osim kada bacim oko na sat pa se iznenadim koliko je vremena prošlo, nekad više, nekad manje. Ljudi koji zastanu pred izlogom ateljea kako bi pogledali moje slike i što radim, postali su dio mojega slikarskog procesa. Tako sam svoj kreativni rad i unutarnji, intimni dio iz kojega crpim ideje i motivaciju izložio na izlog, prema ulici i usputnom promatraču. Tako sam, osim slika, izložio i svoj rad na stvaranju novih djela. Izložba mojih slika i načina rada je uvijek otvorena dok sam u ateljeu. Promatrači pred izlogom i posjetitelji su uvijek dio mog kreativnog rada.
Nova godina – osvrt na naslikano u protekloj godini
Naša vizija tijeka vremena dovela nas je do nove godine 2022. i to me navelo da se malo osvrnem na proteklu godinu i sve što sam naslikao kroz to vrijeme. Neću nabrajati ukupni broj naslikanih slika, to bi bilo suhoparno i bezlično, jer zapravo želim istaknuti unutarnji umjetnički rad koji sam uložio u svoje radove u ateljeu u kojem slikam zadnjih godinu dana. Svakim potezom kista sam si otvarao nove ideje koje sam realizirao. Slikajući kroz ovo vrijeme, činilo mi se da ga tako pokrećem naprijed. U novom ateljeu, gdje mi je sve potpuno prilagođeno za rad, potpuno sam u slikanju, a rezultate toga sad promatram na zidovima i u izlogu ateljea. Taj rezultat prošlogodišnjeg rada me tjera u stvaranje novih djela i raduje me što ću sve novo odmah moći i izložiti u ateljeu.
Kretanje natrag i naprijed kroz vrijeme
Ovo je prva slika koju sam naslikao u ovoj godini, a skicu sam napravio prije otprilike deset mjeseci. Tako je skica stajala na papiru zbog drugih slika. Naslikao sam akvarelom na papiru automobil, oldtimer Buick Phaeton iz 30-tih godina prošloga stoljeća. To je vrijeme početka razvoja auto industrije i korištenja fosilnih goriva što je danas najveći uzrok klimatskih promjena. Ipak, taj period je i početak modernog društva sa svim svojim manama i prednostima. Oldtimer je simbol nevinog očekivanja od svih otkrića dvadesetog stoljeća da će nam budućnost biti bolja od prošlosti. Danas očekujemo bolje sutra u zaustavljanju zagađenja prirode i razvitku u skladu s njom. Iskoristimo oldtimer kao dizajn tog vremena za dizajniranje našega načina života u skladu s prirodom. Neka nas prošlost potakne prema naprijed, u bolje i čišće vrijeme, a ne da se vrtimo u krug.
Oldtimer Buick Phaeton, watercolor on paper, 53×73 cm/Oldtimer Buick Phaeton, akvarel na papiru, 53×73 cm
Treperenje
To je intuitivna potraga za sinergijom boja i oblika u svijesti i spontanosti. Plavi tonovi svjetlijeg i tamnijeg intenziteta dominiraju prostorom te se žutim, narančastim i crvenim točkicama pomiču i stvaraju odraz emocionalnog stanja u trenutku kreativnog stvaranja.
Zlatni rez
Znao sam koliko je bitan radni ambijent, atelje. Slikao sam u raznim prostorima, od onih gdje nisam imao nikakve uvjete, pa plein air i, naravno, u javnim prostorima, na ulicama te na likovnim radionicama koje sam vodio. Svugdje sam slikajući privlačio pažnju zbog načina na koji slikam, a sigurno mi nije nikada bila namjera naglašavati svoj rad time što slikam nogom i tako gubiti pažnju koju trebaju slike. Ipak, neću to nikada ni skrivati, jer to jest dio mene. Ako to može biti motivacija bilo kome, zašto ne! Danas, kad stvaram u ateljeu, koji sam dao prilagoditi tako da se mogu posvetiti svome radu, a istovremeno kroz izlog biti vidljiv svakome tko zastane na ulici promatrajući moje slikanje, uspio sam uskladiti slike i slikanje nogom. Moj način rada tako ne nadilazi ono što sam naslikao, jer su slike u izlogu i one prve privuku pažnju dok sam ja tek u pozadini vidljiv za štafelajima. Pronašao sam svoj zlatni rez.
Sunset, acrylic on canvas, 50×150 cm/Zalazak, akril na platnu, 50×150 cm
Svjetionik od boja
Slikajući novu sliku često zaboravim na pojedine slike prethodno naslikane. Kada ih naslikam, većinu izložim na izlog tako da ih prolaznici mogu vidjeti. Među svima koji u prolazu stanu promatrajući slike, najzanimljivije mi je kada djeca stanu pred izlog, najčešće s roditeljima. Kada slike privuku njihovu pažnju, mada cijenim svakoga tko želi pogledati slike, ti mali ljudi sa svojim pitanjima roditeljima te komentarima o slikama su mi iskrena pohvala za moj rad. Djeca koja stanu pred izlog gledajući moje slike u današnjem dobu virtualnog, elektroničkog blještavila kojim su obasjani sa raznih ekrana znače mi mnogo u tome što je to putokaz koliko boja može imati svoju vrijednost. Čiste i otvorene boje slika na izlogu za promatrače su spoj obostranog interesa, moga za novim traganjem u slikanju i njihovog kao promatrača slika. Slikao sam nekoliko motiva s automobilima za neke druge namjene i izložio ih na izlog kao i sve dosad, ne razmišljajući o tome da bi takvi motivi mogli biti zanimljivi djeci. Nakon nekog vremena sam primijetio da susjedovo dijete redovito stane pred izlog da bi gledalo slike, čak i nakon što sam ih maknuo da bih stavio novonastale. Nedavno mi je djetetova majka rekla kako njen sin redovito stane da pogleda slike u izlogu. Boje su nam zajednički svjetionik.
Neka bude mir
Trenutak imaginacije prenesem u boje i naslikam sliku. Tu istu sliku izložim i promatrači su oni koji boje pogledom upiju u sebe. Ono što iz okoline utječe na mene i moje slike okrećem prema svijetloj strani palete. Uvijek su bitne i boje tamnog spektra, one intenziviraju svijetle boje, bez njih se gubi snaga svijetle strane. U olujnim, teškim vremenima se traži svijetla točka; ja u slikama tražim i dajem svijetlu točku svima koji promatraju moje slike.
Valovi inspiracije
Svakodnevni rad u ateljeu na valovima inspiracije se na kraju, kada slika bude završena postavi u izlog, kao naplavine na obali. Vrijeme brzo teče sa kistom među prstima, dok vučem površinom platna sloj boje, uđem u tijek vremena pa imam dojam vremena u nastajanju slike. Završena slika u izlogu bude primijećena od prolaznika. Privučena pažnja promatrača spoji njegovo vrijeme sa slikom.
Zadovoljstvo dolaska do cilja
Često me posjetitelji u ateljeu pitaju da li me puno umara slikanje, zbog načina na koji slikam, lijevim stopalom. Na takva pitanja odgovorim usporedbom sa maratoncima koji trče tolike kilometre kako bi na cilju doživjeli potpuno zadovoljstvo što su istrčali do kraja. Umor je zanemariv u odnosu na zadovoljstvo koje doživim kada završim sliku. Za bilo koji cilj se mora uložiti napor. Podrazumijeva se da je za realizaciju bilo čega potrebna neka vrsta tjelesnog naprezanja. Ja zaboravim da moje slikanje lijevim stopalom ljudima stvara dojam veće težine od onog uobičajenog korištenja ruku. U pravu su da je teže, ali raznim kreativnim rješenjima sam sebi olakšao rad do onog stupnja da ne moram misliti o tome.
Prijateljstvo kroz umjetnost može promijeniti svijet
Zadovoljstvo mi je što sudjelujem na međunarodnoj skupnoj izložbi u talijanskom gradu Ascoli-Piceno. Organizator izložbe je AthensArt The International Arts Festival pod sloganom ‘Prijateljstvo kroz umjetnost može promijeniti svijet’. Sretan sam što sam dio kruga ljudi koji umjetnošću žele ‘sijati’ svijetom klice pozitivnoga, dobroga. Izložba traje od 7. travnja do 15. svibnja 2022. godine.
Sunset Flame, acrylic on canvas, 50×60 cm/Plamen sunčevog zalaska, akril na platnu, 50×60 cm
Zlatne sjene
Slika je naslikana u žaru topline kojom žuta boja zrači i ispunjava pokrete kista u raznim smjerovima. Kao simbol sunca od kojega živimo, to je zlato koje je neprocjenjivo. Pod sjenom tog zlata mi smo u pokretu i živimo pod tim besplatnim i najvrjednijim blagom. Danas kada smo dovedeni do prekretnice na kojoj moramo mijenjati izvor energije, trebamo se samo prepustiti svakom danu koje sunce stvara i energija nam je neiscrpna.
https://studio.youtube.com/video/invPXpwxQaY/edit
Vrelo emocija
Središnji žuti oblik sa svijetlom jezgrom širi se u raznim smjerovima, nelinearno, probijajući se između crvenih i zelenih oblika koji ga okružuju. Svjetlo u sredini je prikaz unutarnje energije koja mora izaći i motivirati nas na djelovanje unutarnjim i vanjskim silama. Svi imamo tu snagu. Naša unutarnja energija je polazišna točka od koje kreće svaka naša aktivnost i tako zrači svojim djelovanjem oko nas. Neka zrači svijetlim i dobrim, to nam svima godi, nikome ne smeta, a dobijemo ljepotu življenja.
Svjetlosni titraji
Grad Zagreb noću, kad svjetlima zatitra u raznim intenzitetima svjetla, budi dublji i intimniji život. Točke i crte svjetla živi kroz svoje zvukove boja dok noć cijeli taj život upija i smiruje do tišine i sna. Svjetlosni dojam grada u noći u nama potiče ritam muzike i smiraj do sna. Ljudi čine grad kakav jest i grad ljude uobličuje u svoj izgled, zvukove i mirise. Svijet grada smo stvorili i on nas isto tako oblikuje po svome i u tom suglasju noću sanjamo skupa sa svjetlima i tamom grada.
U proteklih pet mjeseci kroz tekstove, slike i video snimke prikazao sam svakodnevicu svog slikanja u ateljeu. Počelo je s epidemiološkim zatvaranjem, bez približavanja zainteresiranih promatrača umjetniku i njegovom djelu. Kroz dvadeset tjedana sam predstavio svaki svoj rad, dvadeset slika u dvadeset tjedana. Slikanjem sam svima ponudio vizualni dodir, jer sam htio u tom periodu bez bliskih kontakata slikanje i slike približiti svima. Tada se nije znalo do kad će takvo stanje potrajati; bilo je to kao promatranje dalekog horizonta. Kroz projekt Vizualni dodiri htio sam pronaći zamjenu koja bi mogla bar djelomice premostiti prepreku daljine između umjetnika i publike – da vam se približim i vi budete u mogućnosti vidjeti slike i kako one nastaju. Danas, kada tih uvjeta više nema, taj daleki horizont se približio, a mi smo ponovo u bliskom plesu jedni s drugima. Sad je pred nama nova prepreka destruktivnosti, a moje slikanje u ateljeu ponovo će pokušati prevladati veliku sjenu i s otvorenim bojama podignuti naše poglede prema miru. Ostanimo blizu horizonta! Neka moje slike u ateljeu budu blizu vaših pogleda.
