Uvijek sam osjećao snažnu potrebu da se izrazim i povežem s ljudima i svijetom oko sebe. Tijekom djetinjstva, u igri s igračkama, razvio sam sposobnost korištenja nogu. Kasnije, najprije nesvjesno, nastojao sam naći smisao svog fizičkog stanja. S vremenom sam otkrio slikanje.
Boja je najvažniji vodič u mom umjetničkom životu. Puštam da boje žive na mojim platnima i vode me na sljedeću razinu. Za mene je sama boja ideal koji nastojim dosegnuti i prenijeti uz pomoć svoje lijeve noge koja drži kist. Taj je proces neprestana konverzacija, počevši od prvog poteza kista preko reakcije koje boje pobuđuju, vodeći me do dovršetka slike. Rad s djecom je također vrlo važan za mene.
Djeca su zainteresirana za moj način slikanja, pažljivo promatraju kako pripremam paletu te odjednom prestaju primjećivati moja invalidska kolica i započinju uživati u umjetnosti. Žele slikati nogama i zanima ih rezultat. Za mene je jako važno srušiti predrasude u tim malim ljudima, te im pomoći razviti toleranciju i kreativnost u svemu što žele raditi u budućnosti.
English
