SLOBODNA DALMACIJA
ponedjeljak, 1.9.2003.

MEĐUGORJE - LIKOVNA KOLONIJA OKUPILA
30 UMJETNIKA IZ HRVATSKE I BiH

U Vrtu Sv. Franje stvarali za potrebne

Aukcija slika održat će se u prosincu u Međugorju, a sav prihod će biti upotrijebljen za izgradnju rehabilitacijskog centra. Ove su godine svi umjetnici, među kojima su bili Vlado Puljić, Stjepan Perković, Jure Jovica, Vladimir Mario Davidenko, stvarali slike sa sakralnom tematikom

U Vrtu Sv. Franje u Međugorju ovog je vikenda završila druga po redu likovna kolonija Međugorje 2003., na kojoj su brojni umjetnici stvarali djela za potrebe izgradnje rehabilitacijskog centra za hipoterapiju u Majčinu selu u međugorskoj župi.
- Likovna kolonija ove je godine okupila tridesetak umjetnika iz BiH i Hrvatske – kazao nam je voditelj Vrta Sv. Franje Mario Vasilj, naglasivši kako će kolonija prerasti u tradicionalnu i održavati se svakog ljeta.
Među umjetnicima koji su tijekom minulog tjedna stvarali u Međugorju bili su poznati mostarski slikar Vlado Puljić, Stjepan Perković iz Viteza, umjetnik koji zbog paralize ruku stvara nogama, Anto Mamuša iz Novog Travnika, Jure Jovica iz Ploča, Velimir Penović iz Zagreba, Vladimir Mario Davidenko iz Splita i mnogi drugi.
Aukcija slika koje su nastale u Vrtu Sv. Franje održat će se u prosincu u Međugorju, a sav prihod će biti upotrijebljen za izgradnju rehabilitacijskog centra.
Ove godine svi su umjetnici okupljeni u međugorskoj likovnoj koloniji stvarali slike sa sakralnom tematikom i međugorskim krajolikom.
- Velik je doprinos ljudi koji su imali dovoljno htijenja, ljubavi i hrabrosti upustiti se u ovakvu avanturu kakva je organizacija likovne kolonije. Ova kolonija je jednostavno iznuđena. Ona se morala ovdje pojaviti. Ljudi koji su je organizirali su eksponenti tog moranja.
Likovna kolonija u Vrtu Sv. Franje u Međugorju je bitna komponenta identifikacije Međugorja kao duhovne, prirodne i vjerske sredine - kazao je Vojislav Vujanović, prvo pero likovne kritike u BiH, kojeg smo susreli u Međugorju.

Piše Marijan SIVRIĆ

Cluturenet.hr

Izložba slikara koji slikaju ustima i nogama

vrijeme: 15.11.2007., prezentacija u 10 sati / otvorenje u 18 sati
mjesto: Zagreb, KD Vatroslava Lisinskog

Četvrta međunarodna izložba slikara koji slikaju ustima i nogama otvara se u četvrtak, 15. studenog ove godine, u 18 sati, u KD Vatroslav Lisinski u Zagrebu.

Hrvatski članovi međunarodne Udruge slikara koji slikaju ustima i nogama su: Stjepan Perković, Goran Radić, Marija-Kristina Božičević i Ana Slonjšak.
Istog dana održat će se i prezentacija njihovog načina slikanja na radionici u 10 sati u navedenom prostoru.
Slikari iz Hrvatske sudjeluju na ovoj izložbi zajedno sa slikarima iz cijeloga svijeta. Mnogi od njih predstavit će se i na radionici.
Pitanje odnosa umjetnosti i umjetnika s tjelesnim poteškoćama pitanje je ovoga i ovako kreiranoga društva, a ne pitanje same umjetnosti.
Cilj je umjetnika ovim izložbama i radionicama re-kreirati društvo i ovo pitanje postepeno preobraziti u uskličnik i na kraju u točku u smislu jednakog sudjelovanja u životu i umjetničkom stvaralaštvu slikara s hendikepom. (Stjepan Perković)

InZg vodič kroz događanja u gradu Zagrebu

Izložba slikara koji slikaju ustima i nogama
četvrtak, 15.11.2007.
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog , Trg Stjepana Radića 4
Prezentacija u 10 sati / otvorenje u 18 sati
mjesto: Zagreb, KD Vatroslava Lisinskog
Četvrta međunarodna izložba slikara koji slikaju ustima i nogama otvara se u četvrtak, 15. studenog ove godine, u 18 sati, u KD Vatroslav Lisinski u Zagrebu.
Hrvatski članovi međunarodne Udruge slikara koji slikaju ustima i nogama su: Stjepan Perković, Goran Radić, Marija-Kristina Božičević i Ana Slonjšak.
Istog dana održat će se i prezentacija njihovog načina slikanja na radionici u 10 sati u navedenom prostoru.
Slikari iz Hrvatske sudjeluju na ovoj izložbi zajedno sa slikarima iz cijeloga svijeta. Mnogi od njih predstavit će se i na radionici.
Pitanje odnosa umjetnosti i umjetnika s tjelesnim poteškoćama pitanje je ovoga i ovako kreiranoga društva, a ne pitanje same umjetnosti.
Cilj je umjetnika ovim izložbama i radionicama re-kreirati društvo i ovo pitanje postepeno preobraziti u uskličnik i na kraju u točku u smislu jednakog sudjelovanja u životu i umjetničkom stvaralaštvu slikara s hendikepom.

Cluturenet.hr 

Slikar Stjepan Perković izlaže u Splitu
vrijeme: 21.2.2005. - 1.3.2005., otvorenje u 20 sati
mjesto: Split, Galerija 'Muzgavac', Rodrigina 1 (u Getu)

Stjepan Perković, umjetnik koji je zbog oboljenja od cerebralne paralize svoj umjetnički zanat usavršio slikajući nogom, u Splitu priprema svoju desetu samostalnu izložbu koja nosi naslov ’Prožimanje’.
Izložba će biti postavljena u splitskoj Galeriji ’Muzgavac’, Rodrigina 1, od 22. veljače do 1. ožujka, a otvorenje će se održati u ponedjeljak, 21. veljače u 20 sati.
Stjepan se predstavlja s oko 25 akrilika na platnu većih dimenzija. Izložba je prodajna, a više o Stjepanu i njegovu umjetničkom stvaralaštvu možete saznati na stranici www.stjepanperkovic.net

Delegacija Europske komisije u Republici Hrvatskoj
15.11.2007
Otvaranje izložbe umjetnika koji slikaju ustima i nogama
Mjesto:Vatroslav Lisinski Concert Hall (lobby), Zagreb
Červrta međunarodna izložba umjetnika koji slikaju ustima i nogama predstavit će djela umjetnika koji, zbog tjelesnih poteškoća, slikaju na ovaj poseban način. Na izložbi će četiri hrvatska umjetnika (Goran Radić, Stjepan Perković, Ana Slonjšak and Kristina Marija Božičević) i drugi međunarodni autri predstaviti svoj rad u stotinjak slika.
Izložbu će 15. studenoga 2007. u 18.00 sati otvoriti g. Vincent Degert, šef Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj i g. Eros Bonamini, predsjednik Međunarodne udruge umjetnika koji slikaju ustima i nogama.
Vijesti Radio Šibenika 
20. listopada 2006.
U gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić u Šibeniku u 19 sati bit će predstavljena zbirka pjesama «Nemirno more – čovjek nadasve», don Ivana Grubišića, svećenika i sociologa iz Splita. Knjigu će predstaviti Zora Birimiša, profesori Kristina Šubašić i Stjepan Perković ilustrator zbirke , a na promiciji će biti i autor don Ivan Grubišić Organizator je Projekt Šibenik – metropola mladih.

Nezavisne Novine, Banja Luka, BiH
http://www.nezavisne.com/nedjeljne/vijesti/2.html
Datum: 09.08.2008 19:43
Autor: Blaženka Lejić
Iako se nekima čini da je licima sa invaliditetom uskraćena šansa da se bave poslom koji vole i da svojim radom obezbijede prihode za pristojan život, umjetnici sa invaliditetom koji slikaju ustima i nogama pokazali su da talenat uvijek može da se ispolji, pa i na najneobičniji način.
Tako je u Hrvatskoj talentovanim ljudima sa invaliditetom pružena šansa da se profesionalno bave slikarskim poslom i da postanu članovi Izdavačke kuće umjetnika koji slikaju ustima i nogama. Kroz ovu izdavačku kuću oni promovišu svoja djela, a izdavači im pružaju podršku i obezbjeđuju mjesečni dohodak.
Gordana Budimir, koordinator Izdavačke kuće umjetnika koji slikaju ustima i nogama u Zagrebu navodi da je njihova kuća jedini ekskluzivni zastupnik Međunarodne udruge umjetnika koji slikaju ustima i nogama.
Oni radove tih umjetnika reprodukuju u čestitke koje putem pošte plasiraju na tržište kao neobaveznu ponudu građanima da zauzvrat uplate simboličnu sumu u znak podrške, organizuju izložbe, a potencijalnim kupcima slika nude i brojeve telefona svojih članova.
"Naša izdavačka kuća ima četiri člana i svi rade kod svojih kuća, a radionice imaju samo u vrijeme izložbe. Što se tiče razglednica koje se plasiraju na tržište, ljudi za njih mogu platiti koliko žele i mogu, jer je to neobavezna ponuda i način podrške rada umjetnika u mjeri u kojoj to neko može", navodi Budimirova.
Presudan talenat za članstvo
Ova izdavačka kuća u Hrvatskoj postoji od 2004. godine, a Međunarodna udruga slikara koji slikaju ustima i nogama postoji od 1956. godine i broji oko 800 članova iz cijeloga svijeta.
Uslovi koje osoba mora ispunjavati da bi postala njihov član su da ima slikarski talenat, a da nema ruke ili da ne može iz bilo kojeg razloga da se njima služi.
"Osoba koja postane član, odnosno stipendista, ima mjesečnu naknadu u vidu stipendije za svoj razvoj, a tim sredstvima treba da kupuje materijal i plaća mentora. Takođe, ta osoba ima obaveze prema udruzi po određenom statutu, a može i da napreduje", kaže Budimirova.
Napredovanje, govori, ide sve do punopravnog članstva. To znači da, ako se članu nešto dogodi, odnosno zdravstvena situacija mu ne dozvoli više da radi ili čak umre, do kraja života njegova supruga ili suprug dobija njegovu mjesečnu naknadu.
Izložbe radova ovih talentovanih slikara održavaju se u cijelom svijetu, jer Izdavačka kuća umjetnika koji slikaju ustima i nogama postoji u 48 država širom svijeta.
"Ovo je udruga za samopomoć i tu je važnost ulaska u nju, jer svaka osoba želi da sama skrbi za sebe, posebno ona sa posebnim potrebama", kazala je Budimirova.
"Ne treba se predati, već ići dalje"
Dvadesetsedmogodišnji Vahid Tirić iz Viteza u BiH, koji je sa 12 godina od rana zadobijenih u ratu ostao invalid, jedan je od članova Izdavačke kuće umjetnika koji slikaju ustima i nogama u Zagrebu. Već pet godina, on slika desnom nogom.
Priča da ga je još kao dječaka doktorica gotovo natjerala da pokuša da slika nogom. Tada, kako kaže, još nije imao volju za život, a kamoli za slikanje. Ipak, sada joj je jako zahvalan, jer je kroz slikanje ostvario ciljeve koje mnogi ljudi bez invaliditeta nisu postigli.
"Kada me doktorica tjerala da pokušam da slikam, stvarno nisam imao volju za to jer sam bio dijete koje se našlo u jako teškoj situaciji, ali sada mi je slikarstvo sve", kaže Tirić.
S obzirom da je od 2005. godine član Izdavačke kuće, pored šanse da svoj rad promoviše i van granica BiH, dobio je i stipendiju kojom je u materijalnom smislu osigurao svoju sadašnjost i budućnost.
"Prošao sam kroz jedan jako težak period i znam koliko to može čovjeka da pogodi, pa bih poručio svim ljudima koji imaju bilo koji invaliditet da se ne predaju i da idu dalje. Da sam se predao, ko zna šta bi sa mnom bilo, a ovako imam cilj u životu i kada sam neraspoložen mogu tu negativnu energiju kroz boje da pretočim na platno i time dobijem nešto novo i pozitivno u životu", navodi Tirić. On je učestvovao i na koloniji "Balkana 2008", a to iskustvo opisuje kao jako lijepo i prijatno, jer se, kako kaže, pored slikanja ljudi upoznaju i druže.
Slikanje kao meteor
Tridesetčetvorogodišnji Stjepan Perković iz Splita slika lijevom nogom.
Iako je rođen u Vitezu u BiH, osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu, a Slobodnu umjetničku akademiju diplomirao u klasi prof. Donalda Halla u Splitu, gdje danas živi sa suprugom.
Tjelesno stanje je ono što Perkovića razlikuje od drugih ljudi. Naime, on ne boluje ni od kakve bolesti, nego je osoba sa drugačijim tjelesnim predispozicijama, a s potpuno jednakim kvalitetom života, kao i većina drugih ljudi.
Jedina razlika između njega i ostalih ljudi je što se on od ranog djetinjstva sam počeo služiti stopalom umjesto rukom, zbog razlike u tjelesnom stanju, tako da sada stopalom i slika.
"Razlika između mene i ostalih je što kroz svaku svoju aktivnost, ambiciju ili cilj kojem stremim moram dokazivati kako je sve i meni ostvarivo, bez obzira na to što se umjesto rukom služim stopalom", kazao je Perković.
Intenzivnije bavljenje sa slikanjem počeo je sa 18 godina, a pored toga, 1997. godine objavio je zbirku poezije pod nazivom "Otisci dubine", koju je sam ilustrovao. Ipak, kako i sam kaže, u posljednjih pet godina intenzivno slika i od vlastitog rada pokušava i uspijeva živjeti. 
"Završio sam srednju upravnu školu u Zagrebu i kroz školovanje sam shvatio da me pravo i uredski posao uopće ne privlače. Mislio sam u početku kako ću se prepustiti i okušati u pisanju, ali slikanje je bilo meteor koji je uletio i pao u mene u međuvremenu", naveo je Perković.
Njegova vječita tema je čovjek u svom prirodnom okruženju, odnosno čovjek i priroda, čovjek sa svojom emotivnom, duhovnom i tjelesnom realnošću.
"Sklad sa svim koji pokušavam prikazati bojama, čovjeka danas treba vratiti u onu istinsku vrijednost koju ima u ovom svijetu. To će biti naš istinski ljudski napredak", govori Perković.
Kaže da za njega slikanje nije samo posao, niti samo umjetnost kao reakcija na ono što se nalazi u njemu, nego poticaj za djelovanje dobrog i pozitivnog u životu.
"Kao što me predstavlja moje ime i prezime, tako me predstavlja i slikanje", govori Perković.
Do sada je imao desetak samostalnih izložbi po BiH – od Viteza, Sarajeva, Mostara do Međugorja, a likovno je aktivan po Hrvatskoj i BiH.
Ovo je bila treća godina zaredom kako učestvuje na likovnoj koloniji "Balkana 2008".
Banjalučanin Željko Volaš, koordinator mreža preživjelih od mina BiH i organizator likovne kolinije 'Balkana', već nekoliko godina sarađuje s Vahidom Tirićem i Stjepanom Perkovićem.
Prema njegovim riječima, na posljednjoj likovnoj koloniji "Balkana", koja je nedavno održana, Tirić i Perković bili su jedini umjetnici koji slikaju nogama, mada je bilo još mnogo drugih lica sa invaliditetom koja se bave umjetnošću.
"Svake godine krajem sedmog mjeseca organizujemo likovnu koloniju 'Balkana' koja okuplja umjetnike sa invaliditetom i na taj način promovišemo njihov rad i podižemo svijet o osobama s invaliditetom", kaže Volaš.
Na taj način, kaže, nastoje preko umjetnosti pokazati da osobe s invaliditetom mogu biti aktivne i društveno korisne kao i ostali ljudi, te da su sposobne da se bave umjetnošću bez obzira na invaliditet.
Kreativnost ispunjava zadovoljstvom
A, jedna od četiri člana Izdavačke kuće umjetnika koji slikaju ustima i nogama je i tridesetpetogodišnja Anka Slonjšak iz Zagreba, diplomirani ekonomista i pravobranilac za osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj.
Godine 1992. ona je doživjela saobraćajnu nesreću, poslije koje je ostala potpuno nepokretna sa dijagnozom tetraplegija. Danas slika ustima, a počela je time da se bavi 2005. godine, 13 godina nakon nezgode.
"U svibnju 2005. godine bila sam pozvana kao član Hrvatske udruge paraplegičara i tetraplegičara na radionicu slikanja. Upoznala sam grupu slikara koji slikaju ustima i nogama iz Slovenije. Među njima je bio gospodin Vojko Gašperut, koji me očarao svojom voljom i radovima, te sam na njegovu inicijativu probala ustima potpisati se olovkom i napraviti potez kistom", kaže Slonjšakova.
Prvi potezi kistom su je oduševili, tako da je nakon kratkog vremena odlučila prijateljici za svadbu pokloniti sliku koju će sama naslikati.
"Nisam znala kako nacrtati, a nisam imala ni adekvatan slikarski pribor, pa sam jednostavno uzela školske tempere, od nećaka papir i nacrtala svoj prvi morski pejzaž", navodi ova talentovana žena.
Govori da ju je sopstveno slikarsko umijeće jako iznenadilo, jer je prije saobraćajne nezgode, tokom osnovne škole, na časovima likovne kulture jedva dobijala četvorku. Slikanje je, kaže, uopšte nije zanimalo.
"Uvijek sam voljela pogledati dobru izložbu, ali to je bilo sve što sam znala o svijetu slikarstva, tako da sam u slikarski posao ušla kao laik. Kupila sam knjigu 'Škola crtanja', nabavila profesionalni pribor, stalak i uz pomoću asistentice krenula od osnovnih crteža", govori Slonjšakova.
Prvo je crtala olovkom, a nakon toga skoro godinu dana temperom.
Kaže da joj je bilo izuzetno teško slikati više od tri puta sedmično po dva časa sa pauzama, jer ima pločice u vratu i svaki potez kista ili olovke predstavljao je za nju veliki napor.
Ističe da danas slikarstvo za nju predstavlja opuštanje i mogućnost nove vrste hobija ili posla, kao i dokaz da se bez obzira na teški invaliditet može raditi ono što se stvarno želi i to korištenjem preostalih minimalnih fizičkih sposobnosti.
"Slikanje je jedan od načina uključivanja osoba s najtežim invaliditetom u društvo, izjednačavanje mogućnosti, razbijanje predrasuda i ono najvažnije- dokaz samoj osobi da doista može ono što želi. Sredina je na moje bavljenje slikarstvom reagirala izvrsno i oduševljeno i još tako reagira", kaže Slonjšakova. Dodaje da je takva aktivnost neizmjerno važna za osobe s invaliditetom, jer razvijanje kreativnih i ostalih sposobnosti pruža veliki osjećaj zadovoljstva.
Najveća inspiracija su joj okolina i boje, tako da su najčešće teme njenih slika cvijeće i pejzaži, a slikanje je za nju, pored hobija, dodatan izvor prihoda.
Dakle, poruka svih ovih ljudi, koji su bez obzira na invaliditet uspjeli da prevaziđu sve barijere i postanu uspješni u poslu koji su odabrali je da nikada ne treba posustati, i da stalno treba ići naprijed.
Ovo bi trebalo da bude deviza svih ljudi, a ne samo onih sa invaliditetom. Nerijetko i potpuno zdravi i sposobni ljudi nemaju dovoljno snage i volje da dostignu neke ciljeve i da se ostvare kroz ono što ih ispunjava.

TOTALPORTAL

Umjetnošću protiv bolesti: oni slikaju ustima i nogama
Četvrtak, 15.11.2007., 14:02
Stjepan Perković: Kopno i more
ZAGREB - Brojni su hrvatski građani ovih dana u poštanskim sandučićima pronašli božićne čestitke s prigodnim motivima i uplatnicu. Čestitke su zapravo reprodukcije slika koje su umjetnici naslikali - ustima ili nogama.
Stjepan Perković, Goran Radić, Marija-Kristina Božičević i Ana Slonjšak zbog teške bolesti u rukama ne mogu držati kistove, no to ih nije spriječilo u umjetničkom radu. Članovi su međunarodne Udruge slikara koji slikaju ustima ili nogama, koja u Hrvatskoj djeluje već četiri godine.
Građanima svake godine uoči Božića šalju svoje čestitke, a odazivom su iznimno zadovoljni, kazao je TotalPortalu umjetnik Stjepan Perković, dodajući kako nikome neće zamjeriti ako ne uplati novac.
' To je ponuda koja se temelji na dobroj volji ljudi. Ako žele, mogu nam uplatiti novac; ako ne žele, ne moraju, a čestitke mogu zadržati', istaknuo je Perković.
Radove stotinjak svjetskih autora, koji zbog bolesti slikaju ustima i nogama, možete pogledati i od večeras u KD Vatroslav Lisinski u Zagrebu. U 18 sati se, naime, otvara izložba na kojoj će svoja djela izložiti i četvero hrvatskih umjetnika.
S jednim od njih, Stjepanom Perkovićem, razgovarala je novinarka TotalPortala Marija Pandžić.
(TotalPortal)

OTS: Osijek - Otvaranje izložbe slikara koji slikaju ustima i nogama - 16.10.2009.

Osijek (ots) - U organizaciji "Izdavačke kuće umjetnika koji slikaju ustima i nogama" iz Zagreba, u osječkom hotelu "Mursa" će u petak, 16. listopada 2009. u 19.00 sati, biti svečano otvorena izložba slika četvero umjetnika članova Udruge umjetnika koji slikaju ustima i nogama (USUN).

Samo dva sata prije otvaranja izložbe (u 17.00 sati) u "Mursi" će se održati i likovna radionica na kojoj će slikari pokazati kako nastaju njihova djela. Gosti radionice bit će učenici OŠ Kneževi dvori i učenici Ugostiteljsko turističke škole iz Osijeka.

Iako joj je sjedište u Zagrebu, "Izdavačka kuća umjetnika koji slikaju ustima i nogama" brine o petoro svojih članova iz više hrvatskih gradova - Goranu Radiću iz Osijeka, Stjepanu Perkoviću iz Splita, Mariji-Kristini Božićević iz Rijeke, Ani Slonjšak iz Zagreba i Mariji Glavičić-Počuć iz Ivanić Grada, a svoja umjetnička djela u osječkom hotelu Mursa publici će pokazati G. Radić, S. Perković, M.-K. Božićević i A. Slonjšak. Izložba ostaje otvorena do 30. listopada 2009.

Kada talent nadvlada fizičke mogućnosti

Slikarski čin spoj je talenta i vještine bez kojih neko slikarsko djelo nije potpuno. Samo talent ili kreativnost nisu dovoljni; no ako se trud i znanje sljube s talentom i vještinom slikar doseže kreativnost koja se očituje kroz njegova djela. Kada to shvatimo bit će nam jasno koliki trud, upornost i volju za potvrđivanjem imaju umjetnici s tjelesnim nedostacima. No, ni to nije dovoljno za prenošenje svojih ideja publici. Veliku ulogu u tome imaju ljubav prema stvaranju, lijepom i bojama koji ih tjeraju na savladavanje tih objektivnih i teških prepreka. Kist kao sredstvo, vještina, talent i upornost tih slikara dovode nas do fascinantne vještine majstora slikanja bez ruku.

Radovi tih autora nisu samo prikazi objekata koji nas okružuju i slika iz mašte pretočenih na platno ili papir, već su pravi dokaz i umjetničke kvalitete. Iako ne s istom umjetničkom uvjerljivošću, radovi četvoro umjetnika dokazuju da je umjetnička vrijednost djela, kada talent nadvlada fizičke mogućnosti, i te kako ostvariva.

O Udruzi

Udrugom umjetnika koji slikaju ustima ili nogama nastala je Samopomoćna organizacija u kojoj sudjeluju samo teški invalidi. Zbog prirođenih nedostataka, ozljeda ili bolesti ne mogu se koristiti rukama, pa su naučili slikati tako da kist drže zubima ili nožnim prstima.

Osnivač udruge je slikar Anrulf Erich Stegman iz Njemačke, koji je sa 16 umjetnika koji slikaju ustima ili nogama iz više europskih zemalja godine 1956. osnovao Udrugu slikara koji slikaju ustima ili nogama sa sjedištem u Lihtenštajnu. Danas ta međunarodna udruga (VDMFK) broji više od 800 umjetnika koji žive i bave se slikarstvom u više od 50 država diljem svijeta.

Kako su ciljevi Udruge osiguravanje interesa umjetnika koji slikaju ustima ili nogama, članovi u potpunosti nadziru njezin rad, a prodajom reprodukcija njihovih djela Udruga umjetnicima omogućava da se, unatoč teškoj invalidnosti, posvete umjetničkom stvaranju te da postanu i financijski neovisni.

Od 2004. ekskluzivni zastupnik Međunarodne udruge za Hrvatsku je USUN d.o.o. iz Zagreba. Ova izdavačka kuća zastupa interese svih hrvatskih umjetnika koji slikaju usima ili nogama i vodi njihove nakladničke aktivnosti. Time im osigurava dio sredstava za kupnju slikarskog materijala te priređuje izložbe njihovih radova. Najveću potporu umjetnicima koji slikaju ustima i nogama daje međunarodna Udruga koja im osigurava stipendiju za studiranje na likovnim akademijama.

O slikarima članovima USUN-a

1. Goran Radić rođen je 13.9.1974 u Bjelovaru bez obje ruke. Slika ustima i nogama te pri tom upotrebljava ugljen, pastel, olovku, akvarel, ulje i temperu. Po pozivu je grafičar i živi u Osijeku. Do sada je imao pet samostalnih i nekoliko skupnih izložaba. Član je Udruge od 1.9.2004.

2. Stjepan Perković rođen je 1.4.1974. u Vitezu, BIH. Od rođenja ima cerebralnu paralizu. Usprkos tjelesnim preprekama razvio je veliku spretnost u nogama, kojima piše i slika. Od 1.9.2001. stipendist je Udruge. Godine 2006. diplomirao je na Slobodnoj umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. dr. Donalda Halla. Do sada je imao devet samostalnih izložaba i desetak skupnih. Objavio je zbirku poezije pod nazivom "Otisci dubine".

3. Maria-Kristina Božićević rođena je 20.5.1986. u Rijeci. Završila je srednju grafičku školu u Zagrebu. Slikarstvom se bavi od djetinjstva. Od rođenja boluje od artrogipoze. Slika ustima. Od 1.9.2006. stipendistica je Udruge.

4. Ana Slonjšak rođena je 16.4.1973. u Dusseldorfu. Završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Stradala u prometu i od tada je tetrapleginja. Volontira u HUPT-u. Od 1.3.2007. stipendistica je Udruge, a 2008. imenovana je za državnu pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom.

SLONJSAK

5. Marija Glavičić-Počuć rođena je 06.06.1964., živi sa suprugom i kćerkom, a članica je Udruge od 2008. godine.