ČUDESNOST SLIKARSKOG SVIJETA
STJEPANA PERKOVIĆA
Povodom samostalne izložbe
Pod nazivom:
KAPLJICE SVJETLOSTI
(Međugorje, 2. kolovoza 2003. god.)

Već jedno desetljeće Stjepan Perković ne prestaje iznenađivati: mladić zbog cerebralne paralize onemogućen slikati rukama - slika nogama! I to slika kao i svaki nadareni slikar, kao svaki umjetnik koji ima što kazati i poručiti, snažna izraza i upečatljiva kolorita! Perković ne slika da ''ubije'' vrijeme'', zaboravi svoj hendikep, on slika stoga što jedino na taj način može izreči svoj svijet (izriče ga i stihom!), svijet pun pitanja, dvojbi, raskrižja, ali i svijet nade, ljubavi. Ništa u Perkovićevim slikama nije bez žara, bez unutarnje ognjice duha, ali i bez borbe da se taj žar izžari, pokaže, dadne drugima.

Stoga i jest naslov ove izložbe - Kapljice svjetlosti - tako sukladan sadržaju svakog dijela: gledane pojedinačno, ili u sveukupnosti izložbe, sve su Perkovićeve slike upravo nastale iz kapljica svjetlosti koje nadilaze okvir dijela, dotiču gledatelja, ulaze njegov unutarnji svijet. Biblijski motivi: Uskrsnuće, Anđeo, Isusovo krštenje, Golgota, Raspelo, navodim samo nekolicinu, ali i ostali, primjerice Cvjetno lice, nedvosmisleno izriču Perkovićev unutarnji svijet poškropljen kapljicama svijetlosti - blagotvorne, umirujuće, ohrabrujuće, što sve pokazuje njegovu umjetničku, ali i, u ovom slučaju to neophodno naglasiti, ljudsku snagu. Bez obzira što sva umjetnička dijela treba promatrati jednako, bez obzira na koji je način ono nastalo, na primjeru Perkovićeva dijela ipak se ne može zaboraviti da je ono rezultat višestruko težih napora. Ne treba ni naglašavati da zdrav čovjek nogama prelazi udaljenosti i svladava putove, a Perković njima doseže prostore koje samo umjetnost može dosegnuti.

I još nešto, veoma važno kad je o Perkovićevu slikarskom dijelu riječ: Premda je riječ o nadarenu slikaru, čije boje i forme nikoga neće ostaviti ravnodušnim, on nije slikar samouk, slikar koji ima samo svoj dar. Dapače, on umijeće slikarstva uči kod uglednih profesora, na likovnoj akademiji, što se vrlo dobro vidi u njegovu umjetničkom rastu i pristupu likovnom dijelu. U sadašnjoj fazi njegove su slike dovršene, poruka jasna, boja korištena u odgovarajućoj mjeri, bez namjere izazivanja nepotrebnih efekata kod gledatelja. K tomu, i tehnike koje koristi - tempera, ulje, akrilik, akvarel - potvrđuju ga autorom koji je ovladao umijećem slikanja, ma koliko ono bilo zahtjevno, a mi na umu imali hendikep koji nosi.

I na kraju, promatrajući ovu izložbu na kojoj je predstavljeno tridesetak Perkovićevih slika, nužno je kazati da bolest nije uvijek pobjednik.

Iz njenih je kandži Stjepan izišao slikajući (i pišući pjesme) snagom duha i čvrstinom vjere. Time mnogima može biti primjerom! U tom smislu slobodan sam se ponadati da ćemo u budućnosti biti u prilici sudjelovati u još mnogim njegovim izložbama.

Krešimir Šego